Kad se broj pročitanih i nepročitanih knjiga počeo miješati, shvatili smo da nam treba jednostavan, dosljedan sustav. Cilj nije bio „savršena” evidencija, nego brze preporuke i jasan pregled što je kome bilo dobro. Ovaj pristup temelji se na nekoliko alata i jednoj navici: bilježimo odmah nakon čitanja.
Krenuli smo s jednom središnjom listom koja radi na mobitelu i računalu, uz minimalan broj polja. U nju unosimo naslov, autora, format (papir/ebook/audioknjiga) i status (planiram/čitam/pročitano/odustao). Dodali smo i datum početka i završetka kako bismo kasnije mogli pratiti ritam čitanja bez pretjerane analitike.
Za preporuke smo uveli kratku oznaku „za koga je” i „u kojem raspoloženju”, jer se često traži knjiga prema potrebi, a ne prema kanonu. Primjerice: „kratko i napeto”, „za vlak”, „za raspravu u klubu”, „za ponovno čitanje”. Time smo povezali preporuke za čitanje s realnim situacijama, a ne samo s ocjenama.
Ocjene koristimo štedljivo: jedna brojka od 1 do 5 i jedna rečenica dojma. Pritom smo odvojili „kvalitetu” od „užitka” tako da bilježimo i očekivanje prije čitanja, pa kasnije vidimo gdje smo se iznenadili. Taj mali trik nam je poboljšao preporuke jer lakše prepoznamo kome bi knjiga bila bolja nego nama.
Kad pratimo žanrove, ne pretjerujemo s taksonomijom: najviše dvije oznake po knjizi. Znanstvena fantastika knjige i krimići i trileri često se preklapaju, pa dopuštamo kombinacije poput „SF + misterij” ili „triler + politika”. Za vodič kroz književne žanrove držimo posebnu bilješku s vlastitim definicijama kako bi oznake ostale ujednačene.
Za publicistiku i eseje te biografije i memoare dodali smo polje „ključne teme” s tri do pet riječi. To nam pomaže kada netko traži knjige o, primjerice, kreativnosti, povijesti grada ili znanosti bez pretraživanja cijelih opisa. Uz to, kod ovih naslova bilježimo i „razinu predznanja” (osnovno/srednje/napredno) radi preciznijih preporuka.
Klasici svjetske književnosti i hrvatski autori i djela dobili su posebne liste koje se automatski pune oznakama. Tako možemo brzo složiti čitateljski plan: npr. jedan klasik mjesečno i jedan domaći naslov između. Kad se pojavi izbor za najbolji romani godine, samo filtriramo godinu i status čitanja, pa vidimo što nam nedostaje bez dodatnih tablica.
Recenzije novih izdanja ne pišemo u dugoj formi, nego u standardiziranom predlošku od četiri stavke: tema, stil, kome preporučujemo, moguće zamjerke. Time izbjegnemo da bilješke postanu previše subjektivni esej, a ipak ostanu korisne za kasnije. Ako knjiga ima nastavke, odmah dodamo poveznicu na serijal kako se ne bismo izgubili u redoslijedu.
Za dječje knjige i slikovnice uvedli smo drugačiji set polja: dobni raspon, trajanje čitanja naglas i razina interesa djeteta. Dodajemo i bilješku o tome je li knjiga dobra za ponovno čitanje, jer to je u praksi važnije od „ocjene”. Kad biramo sljedeći naslov, filtriramo po dobi i „raspoloženju”, pa preporuka ispadne brža i mirnija.